Dan 1: Nismo pretjerali…jako
Dan 1: Nismo pretjerali…jako
Dan 1: Nismo pretjerali…jako
Dan 1: Nismo pretjerali…jako
Dan 1: Nismo pretjerali…jako

Dan 1: Nismo pretjerali…jako

By Sebastijan Wieser|26.10.2018|Essen Spiel 2018|0 comments

Nakon mini-serije drama s autom koje su nas snašle na putu do Njemačke i prvoga dana u Krefeldu, gdje smo odsjeli za trajanja sajma, odlučili smo zaboraviti na probleme i u srijedu rano ujutro krenuli za Essen.

Euforija prvog Spiela u našim gejmerskim karijerama držala nas je još od Zagreba (ok, duže) pa smo štreberski stali u red 10 minuta prije otvaranja sajma da omirišemo atmosferu i anesteziramo sveprisutni strah od propuštanja koji nas je činio tjeskobnima još od ranog jutra.

Do zuba naoružani suhim sendvičima, vodom iz pipe i “400 za euro” kroasanima, dovukli smo svoja Ikeina frakta kolica u bespuća Essenovog pandana Zagrebačkom Velesajmu. Zbog prethodne usporedbe sam ću se kazniti, da me ne morate vi, o osupnuti i s dotičnim kompleksom upoznati čitatelju ovog teksta, jer Messe Essen je već na prvi pogled od Velesajma udaljen po svoj prilici koliko i Essen od Zagreba. Tko ne vjeruje, neka gugla, Toma.

No, o arhitekturi i održavanju iste možda drugom i zgodnijom prilikom, stoga vratimo se privremeno na temu. 9:56 je, štrebera oko nas k’o u priči! Ma, mi smo jedna obična grupa delinkvenata koja od stotina ornih glava ispred niti ne vidi ulaz u paviljon 3 (u čijem predvorju se gušimo).

Atmosfera je super! Oko nas klinci s roditeljima, parovi, prijatelji, bake i djedovi – svi se smiju i svi s jednakim žarom čekamo 10:00. Najednom čujemo pljesak i sudeći prema iznenadnom naletu kisika u našem smjeru – the party has started!

Odmah na ulazu prigodno nas je preplavio ogroman transparent Days of Wonder izdavača, na čijim štandovima smo odmah potegli first blood. Tako otežane za The River i olakšane za tridesetak eura, ubrzo nas je stigla realizacija amaterizma kojeg smo upravo bili autori. Naime, na Essenu vrijedi ona dobra stara: “strpljen- spašen” jer ponekad samo par štandova dalje istu igru možete naći po drastično nižoj cijeni. No, na našu “sreću”, The River je nova igra. Kroz ostatak dana ispostavit će se da takve na sajmu nemaju prevelike oscilacije u cijenama.

Idućih par sati proveli smo istražujući beskrajne hale i povremeno kupujući igre s naših popisa, pokušavajući stvoriti mentalnu mapu sajma. Ne mogu riječima opisati veličinu i grandioznost tog mjesta. Nepregledne rijeke ljudi hektično prolaze pored vas, velik dio njih iskusno vozi kolica za svoj loot i svi su fantastično raspoloženi. Stolovi za demonstracije igara su jednostavno krcati na svakom koraku, a na najpopularnijim štandovima igre idu poput žvaka! Baš na jednom takvom, kod izdavača BrewerGames gdje smo zapeli za igru Gugong, upoznali smo predivan stariji par iz Njemačke koji su kao i mi, zaluđeni društvenim igrama! Kad smo ih pitali što planiraju kupiti, oduševljeno su nam rekli Gugong – a, nek’ uđe u zapisnik da se radi o naslovu namijenjenom naprednim i zagriženim igračima. Tek tamo i tada smo počeli dobivati dojam koliko je ovaj hobi duboko utkan u Njemačku kulturu.

Jedno od bitnijih zrnaca znanja za strane posjetitelje sajma je da velik broj štandova prodaje igre na Njemačkom jeziku i na to treba pripaziti ako kao mali niste gledali Cobru 11. No, olakotna okolnost je da je dobar dio igara danas “language independent”, tj. elementi igre nisu previše ili uopće ovisni o tekstu, pa onda nije prevelik problem uzeti njemačku verziju pa pravila pronaći na internetu.

Na kraju dana smo bili stvarno iscrpljeni. Fitnes narukvice su pokazivale cifru od oko 15 tisuća koraka i 11 kilometara. Kupili smo dvadesetak igara i razne sitnice, prošli stvarno povoljno i zadovoljni s novim fantastičnim iskustvom krenuli nazad za Krefeld!

Ovaj tekst pišem iz auta na putu za Essen drugi dan i upravo smo u nemogućoj misiji potrage za parkingom, a vi nas pratite i dalje i sutra očekujte nove zgode Talusovaca na Essenu!

Share this Post: